Piše:Veselin Lazarević
Teško je povjerovati da je, recimo, prije, otprilike 75 godina rak uspješno liječen. Čovjek koji je otkrio lijek protiv ove opake bolesti zvao se Rojal Rajmond Rajf. Međutim, njegova tragična sudbina mu je, pored toga što je umro u bijedi, i pod nerazjašnjenim okolnostima, odredila i da njegovo otkriće prekrije zaborav.
Rođen je 1888. godine i za života je primio 14 nagrada. Pošto je za vrijeme Prvog svjetskog rata služio mornaricu SAD, imao je zadatak da se bavi istraživanjem u stranim laboratorijama.
Do kraja 1929. završio je rad na tada najvećem mikroskopu za mikroorganizme, koji je uvećavao čak i 7.000 puta (tadašnji je uveličavao samo 2.000 puta), pa je mogao da vidi mikroorganizme za koje mnogi naučnici nisu ni znali da postoje.
Nazvao ga je – Univerzalni mikroskop. Prvi je počeo da koristi i „rezonantnu svjetlosnu tehnologiju“ za svoj mikroskop.
Ono što je do tada bilo nevidljivo na svjetlu, iznenada je postalo vidljivo u bljesku svjetla kada bi bilo izloženo frekvencijama boja koje se dobijaju sa njihovih sopstvenih različitih spektroskopskih frekvencija.
Tada je Rajf bio jedini čovjek na svijetu koji je mogao da vidi najsićušnije, do tada nevidljive žive organizme, koji su naseljavali ljudsko tkivo.
Tako je 1932. godine otkrio virus raka. Vidio ga je živog, kako u različitim intervalima, ali i okolnostima, nakon djelovanja kancerogenih supstanci počinje da mijenja svoj oblik. Tako transformisan, djelovao je na normalne ćelije pretvarajući ih u kancerogene.
Za Rajfove nalaze zainteresovala se dr Virdžinija Livingston, koja je kasnije postala veoma poznata po svojim istraživanjima i terapiji kancera, ali Rajfa, u svojim istraživanjima, nikada nije pomenula. A danas se, i dalje, otkriće raka pripisuje upravo njoj.
Nakon ovog Rajfovog otkrića, nastala je rasprava o istinitosti ovog eksperimenta, ali se on nije obazirao, već je imao za cilj da otkrije način kako da uništi smrtonosni virus.
Upotrijebio je isti princip koji je koristio i u postupku da ga učini vidljivim – njegovu sopstvenu frekvenciju. Povećavao je frekvenciju sve dok se nisu izobličili i raspali od strukturalnog stresa, nalik na prskavanje čaše povećanjem toplote. Ovu frekvenciju je nazvao „smrtonosna oscilirajuća brzina“, koja uopšte nije bila štetna za okolno zdravo tkivo.
Nakon ovog otkrića Rajf je dobio počasnu titulu doktora. A 1934. godine počela su liječenja. Specijalni medicinski istraživački komitet nadgledao je tretman 16 pacijenata, i zaključio da je nakon tri mjeseca, četrnaest pacijenata bilo potpuno izliječeno. Tretman je podešen i za ostala dva pacijenta, koji su nakon mjesec dana takođe izliječeni.
Te iste godine počela je sa radom i klinika za rak na Univerzitetu Južne Kalifornije. Rajfov način liječenja raka opisan je 1931. godine u „Science magazinu“, a tehnički detalji liječenja dati su u godišnjem izvještaju Smitsonijan Instituta.
Moris Fisbejn, koji je posjedovao cijeli kapital Američke Medicinske Asocijacije, poslao je Rajfu ponudu o kupovini prava na njegove frekventne mašine. Rajf je ponudu odbio, i to mu je, izgleda, zapečatilo sudbinu.
Najprije je počelo sa krađom Rajfovih komponenata iz njegove laboratorije, fotografija, filmova, bilježaka... Potom je neko teško oštetio njegov mikroskop krađom velikog broja djelova, a laboratorija Brunet, iz Nju Džerzija, koja je blisko sarađivala sa Rajfom izgorela je u podmetnutom požaru.
Autor članka o svemu ovome, u godišnjaku Smitsonijan Instituta, misteriozno je ubijen u svojim kolima. Rajfov bliski saradnik, dr Nemes, poginuo je u požaru, u svojoj laboratoriji. Tom prilikom je izgorela i sva dokumentacija.
Potom je uslijedilo finale. Od 1939. godine svi istaknuti doktori i naučnici SAD poricali su da znaju Rajfa. Ogroman novac farmaceutskih giganata potrošen je kako bi svi oni – koji su upoznati sa Rajfovom terapijom – sve zaboravili.
Rad i život Rojala Rajfa definitivno je bio uništen zaplenom preostale dokumentacije.
Rajf je umro 1971. godine „slučajnom“ smrtonosnom dozom valijuma i alkohola u bolnici „Grismont“. Ipak, ostala je knjiga „Lijek protiv raka koji je djelovao“, njegovog prijatelja Berija Lajnsa. Ali kao i Rajf, ni on nije znao sve detalje u vezi liječenja, jer je dokumentacija, kao što smo rekli, uništena. Čak ni Rajf nije mogao da se sjeti mnogo čega...
(Nastaviće se)